je putem u sveCkoj sponsored by voxxyz.com

I tako odlucih da se namucim da napisem post. Red je jel, da se javim kada sam vec neocekivano daleko od kuce.
I mogu vam reci kuca mi ne nedostaje. Skoro kao da je meni normalno da putujem.
Ovo mi je treci put da idem iz sela ove godine. Prvi odlazak Frakfurt, drugi Sarajevo i evo ovaj treci Stockholm. Lijep niz samo da nastavi. Kada se vratim ako Bog da nastavimniz,ode negdje blizzze i onda kontam neko sledece putovanje da bude jos sjevernije. tako je krenulo.
I tako… Dobih ja poruku samo “imas li passos” bez ikakvih ranijih naznaka. Rekoh da imam kad veli “hoces da ides” sutra ili prekosutra, kad ti pase”. Kontam u sebi “ma pase jarane odmah” a rekoh ok prekosutra.
I krenem ja. Cekiram kartu i sve kako ide onaj na aerodromu veli “gledaj ti da se ne vracas otuda da ostanem”. Kazem ja njemu “Reci dabogda”. I tak. Udjem ja u avion smjestim se ma mjesto, razmisljam kako cu imati ok pogled da slikajem oblake odozgo,jer (kako svako ko me zna,zna da me oblaci fasciniraju), to je prava prilika. Kad dolazi stjuart ili kako se vec zove pita me na inglis da li bih presao da sjedem kod vrata za nedajBoza. Gledam ga i kontam sto to. Hajd rekoh oks. Prodjem ja i sjedem kad on meni veli “tu ces da sjedis i da pazis da djeca ne otvore vrata da ne odemo u helac” grin emoticon
dobro rekoh, djeca kad me vide i onako se uhelace, ne znam kakva mu je tu racunica. Al nije ni vazno , bitno je da je on mene prebacio iz ekonomik_skvrenog sjedista u premium_klas.
Krene avion, zalijepi me za sjeddiste. Meni naumlade moj brat sa golfom dvicom i svojom pricom kako zalijepi za sjediste. Kontam “eh ovo je startno vozilo” i kad budem kupovao ima da kupim jedan airbus i da uzivam u start, samo dok napravim gdje ga parkiratti u selu.
Eh sada ozbiljno.
Razmisljao sam ja o puno nekih stvari tokom leta. Nisam ni razmisljao gdje idem. gleda onu Jevropu i kontam milioni hektara zemlje sve obradjeno a stoka bosanska napustila onoliku zemlju niko ne obradjuje. Kunem se Bogom da nema dana da ne izgovorim kako me dusa boli za svu onu zamlju koju niko ne obradjuje. Sve patriota do patrijote, a ne mogu da ocuvaju ni ispostuju znoj djedova koji su zemlju njive i sume kupovali za njih,a kako ce da ispostuju neciju krv ili zrtvu za drzavu u cije ime se busaju u prsa. Po_isam vamse na usljivi patriotizam.
Eh oblaci oblaci. Kako volim oblake. Cim mi naumpadnu meni osmijeh na lice. Mozete misliti kako sam uzivao.
Slijetanje k’o slijetanj. Palo prititisak promjeeni pa u usima hlupa kad pocne da se spusta. Kad sleti malo trese. Ko se vozio ikada u golfu dvici, to mu dodje isto samo sto krace traje.
Eh na aerodromu malo me ona sluzbenica zapitkuje gdje cu sta cu. Ja joj ovjasnjavam na svom losem engleskom. Veli ona vec malo drsko daj adresu kod koga ces. Rekoh nemam ona vec zaustila da me izdvoji, ili mi se ucinilo, ja rekoh ali imam broj tel. Dade ona meni papir i ollovki, ja napisem, ona tamo se zaozbiljila i provjerava osobu onda mi sa smijeskom veli dobrodosli u Svecku, nadamo se da ste ugodno putovali, zelimo vam ugodan boravak. Ja uzimam onaj passos i stavljam u dzep torbe i govorim na glas sam za sebe “idi bjezi zeno, istraumirah se zbog tebe” a cura iza mene se nasmija a ona sluzbenica kaze inglis please. Reko “tenk u ju” (tenk je pregazio) i prodjem ja. S bismilom na zemlji sveCkoj