Patriotizam i ostali čuvari baštine

Ja patriota = 0 (nula) bodova.. Upitno? Ili neupitno?
Međutim, kao manje više civilizovan insan, ako nađem u nečemu dobru asocijaciju na to ja ću da porazmislim i da zauzmem neki rezervni stav…
Slušajući tako neku muziku, nasumično, link po link na YT naletim tu i tamo na neke baštinske srbijanske pjesme… Npr. Jelena Tomašević- “Usnila je dubok sanak”, i ko kaze da pjesma ne valja ili joj nađe manu taj sluha nema..

I onda ti ja se zamislim, koliko se toga krije u toj pjesmi, i sto ća ta pjesma da sačuva do određenog trena, i ćuti. To je neodricanje onoga što se želi, ili onoga sto u ovom slučaju jedna dobra većina srbijanaca smatra, da im je nesto otuđeno.

To je samo jedan primjer onoga što mi se nameće kao dio opšteg stava o čuvanju baštine. KULTURA i UMJETNOST u obliku ostavštine. Nisu to ni grobovi, ni spomenici, koliko ostavljen živi trag u riječima i djelima. Riječ “tradicija” mi je poprilično strana, al moram da je pomenem. Kod nas se ta riječ koristi u obliku argumenta za neki dio prošlosti kojim u tom trenutku branimo sadašnjost, ali sve mi to liči na teturanje naspram djela koja to vrijeme, običaje i dogadjaje i stanja opisuju.
U svim tim djelima koja smatram čuvare “identiteta” i pripadnosti, osjeti se težina vremena kroz koje prolazi neki narod.

I sada kada pogledam savremenost nas bosanskih naroda jedino srbi sto rade na tome da stvore nove putokaze i dokaze svog bivstvovanja. Bošnjaci sve sto rade je oslanjanje na prošlost bez da stvaraju novo univerzalno lijepo ali prepoznatljivo da obilježe ovo vrijeme. Ponekad mi se čini da je zadnja npr pjesma koja je napisana kao univerzalno lijepa ali koja ima pripadnost Bošnjačkom narodu je “šehidski rastanak”..

Znam da su takva djela uvijek pod plaštom, i malo se pokazuju… Ali ja koliko duboko kopam po svemu ne nalazim baš nešto čemu bi hvalu dao.
Ono što sam siguran je da ponavljanje i stalno pozivanje na neko staro djelo neće uroditi plodom ako se ne nakalemi nesto novo za prikazivanje stabla jednog dijela baštine.