Upoznavanje samoga sebe

Nekad mi dodje da pisem post, i onda promislim, u cemu je smisao ako ne zelim da ulazim u konverzacije o onome sto bih pisao. Razlog je sto ljudi su skloni da traze poentu i da rezonuju, sto nije zamjerka, ali osuda ili stavljanje recenog u kontekste koji, slucajno ili ne, ne treba da su povezani sa recenim. bar ne na nacin na koji ce Nastavi Čitati→

Po nekad se osjećam tako hladnim i praznim, toliko da svaka misao koju izvučem iz sebe je hladna i razbijena kao staklo. A nije mi duša staklena da puca od studeni ili prevelike toplote. Ali ipak nekada je tako osjećam. Razbijenu i prosutu po tlu. Ne trudim se približiti da bih sebe vidio u tome. Gledam te dijelove odozgo, ne savijajući koljena i kičmu. Valjda Nastavi Čitati→

Nekada se osjećam kao da sam prava cjepidlaka kada je u pitanju nešto da govorim, kada to neko od mene traži. Pravo mi je teško da se nakanim da govorim. Kada govorim malo ko ima reakciju (povratnu) na ono što kažem. Ne znam je li ja u onome što kažem i napišem kažem i mišljenje koje oni možda imaju..ili im je naporno i dosadno kako Nastavi Čitati→

Volio bih da sam jači. Ili bih volio da je stvarnost malo drugačija. Volio bih sa svijetom da se saživim, da me prihvati tek toliko da iz njega uzmem ono što bih sagradilo stvarnost pod čijim krovom bih da se ugnijezdim. Udobno za toliko da je topliji zagrljaj i svježiji smijeh bića s kojima bih da se saživim. Izgubio sam negdje kompas pa mislim da Nastavi Čitati→

Mjerim često koliko sam uspio u životu i šta sam od sebe napravio. Ne znam koliko drugi se osvrcu na to. Valjda je to kod svih isto. Makar s vremena na vrijeme. Meni je cijeli zivot i shvatanje života svedeno na par teza. Prva teza da je cijeli život komplikovano prost. I ja to kada tako sagledavam, uvidim, naspram toga, da ljudi  sve u životu Nastavi Čitati→