Tamo gdje se spoje pustinja i more, rađa se život.
Vlasenica, gradić u Istočnoj Bosni, jedna je od stanica na putu koji je spajao Podrinje sa Centralnom Bosnom i glavnim gradom. Smještena ispod Javor planine, njoj su se granali putevi pa je bila stajalište putnika. Nešto ne baš lahko shvatljivo su osobine mještana, naspram puteva koji vode kroz Vlasenicu, i putnika koji prolaze, bilo bi za očekivati da ljudi su ljubazni i ugodni domaćini. Nepovjerenje, Nastavi Čitati→
Đe’ste voxovci.. Evo da i mene malo izbaci kompjuter… “Prolazi zivot, k’o đavo da ga tjera..” sto bi rekao Šobić. Tako i kod mene. Vrijeme leti ne mogu sam sebe da stignem a kamo li da ga pratim. Prije mi bilo zao kada neko nema vremena da ljudeknemo, sada ja nemam vremena sa ljudima da popricam. A nije Bogami da se hvalim; za blizu 3 Nastavi Čitati→
Šetnja od tišine do samoće i nazad uvijek počne negdje u mraku kada zakucaju premišljanja o onome što je moglo biti i zašto nije i što je bilo i zašto jeste. Tada otpočnem razgovore sa prijateljima o doživljajima, blamažama jednih i drugih, o nerješenim računima, o zaboravljenim zamjerkama i onome što smo trebali jedni drugima zamjeriti. U tim razgovorima obično, i samo u njima, izgovorimo Nastavi Čitati→