Volio bih da mogu da govorim više. Volio bih da zvučim smislenije. Ponekad mi se čini, pomislim sve češće ili samo tako jako pamtim da nemam vremensku orjentaciju, da uzalud je sve sto govorim, kada progovorim. Nisam ni sam siguran da li je to moja istina, pa kako onda da mislim da će neko drugi, ono sto izustim prihvatiti kao istinu, ili makar djelimično sa mnom se složiti.
Potrebno mi je da me neko čuje. Da je tu. Makar u oči da me pogleda kada uzdahnem. Ili ako šutim spuštene glave, makar da pita šaljivo ” ‘što si se uspavao?”.
Volim biti sam. Volim kada nikoga nema da mi naruši misli. Ali isto tako volim osjetiti i riječi i ljude.
Najlakše sebe opisujem riječima da sam se odrekao ljudi. To onda zvuči namćorasto i kao da govorim koliko lošega u ljudima vidim. Ali nije tako. Duboko u sebi još vjerujem u njih. Volio bih da sam dio njih, tek u onoj mjeri koliko je dovoljno da ostanem svoj.
Kada sam se otuđio, prije par godina, time što sa počeo oko sebe graditi tvrđavu, takoreći,mislio sam da ću izgraditi drugačiji svijet u sebi, i onome u čemu bitišem. Međutim samo sam sebe izgradio. Nisam ni znao ko sam do tada, a mislio sam da znam.
Sada sav svijet van svoga gledam kao nešto što mome svijetu fali. Ja ne stavljam svoj svijet u vanjski, nego taj vanjski ugrađujem u svoj. Svačiji individualni svijet treba da je veći od cijelog valjskog, to jest da ga tako osjeća i gradi, da bi kao individua ostao dovoljno svoj i dovoljno se lično osjećao kompletnim. Prosto je, uzimaš iz svijeta ono što je potrebno tvome. Niko se nije izgradio time što se dao svijetu oko sebe. Time bi postao neko ili nešto drugo. Tačnije postao bi nista, jer bi se srušio. I mnogo godina bi prošlo dok ne bi to uvidio.
Volio bih da mogu da govorim više. Volio bih da zvučim smislenije. Možda tada bih uspio da uvedem nečije srce u svoj život. Znam da nisam sam ko je ovakav i sa svim ovim i ovakvim svijetom u sebi, ali ne znam da nađem, ne znam da kažem. Ne znam da uvjerim za toliko da neko ima potrebu da me sluša ili mi pomogne da opišem i prikažem, jer sam ne mogu ni da opišem. Izgubim se u riječima kao dijete kada se uzbudi u radosti.
Lijepo razmisljanje mogu ti reć. 🙂 I zvučiš dovoljno smisleno, sve ostalo je do jacine necijeg shvatanja.
Nadam se 🙂
znaci samo jos da zainteresujem neku hanumu za sve to i et 🙂
Bice i hanuma ako Bog da. Strpljen – spašen. 🙂
eh uvijek je lakse reci nego istrpiti 🙂 a trpim evo… jos koja pa 30ta 😀 a jai dalje trpim sam sebe 🙂
Pa moraš se žrtvovati. Što bi te jos neko trpio kad ti mozes sam sebe. 😛
Eh zrtvovati… to je vec druga tema.. eto vidis… u tome i jeste stvar ko ce me trpiti.. znaci drugi da se zrtvuje 🙂
zrtvuje samo onaj ko ima sta…
Hahahahaha, jesi prefrigan. Znas, ti si osoba koja se ne moze shvatiti od prve. Čak te se moze i pogresno procijeniti. Ti si meni pomalo isao na živce sa nekim svojim izjavama. Kao sto je npr. ona na tvom profilu na bloggeru: “Ja sam sve ono sto ste vi zeljeli i zelite biti..”, ili nesto tako.
I tako imas tih nekih bubica…ali ko ih nema, prva ja ih imam.
Ma to sam skoro stavio.. to je takticki stavljeno tako, prije otprilike mjesec.. Radi onih koji se PuŠu 😀 da ih malo izazovem… a i jos radi nekih razloga… Karmičkih 😀 ili kao mantra ( mantračkih ) 😀 😀 😀
Al i bez toga jest me tesko skuziti u potpunosti..
Pokasavam djelovati ambiciozno i samouvjereno, a inace sam suprotno od toga.. Ambivalentan ( jel se tako kaze ) vise nego drsko samouvjeren i sta ti ja znam..
a prefrigan sto kazes… eh to je jedino sto sebi priznajem… bolje receno da sam inteligentan… al naspram toga sam i pazljiv.. opet kad mi neko kaze da sam glup ja se preispitujem, kontam mozda stvarno jesam 🙂
Nikad ti ne znas, mozda ces ti morat trpit hanumu, sve je to upitno hej 😀
Sto cu morati ako ne budem mogao 😀 ne bi mi ni tada bilo gore nego sada 😀
jedino sto bih zahtjevao neko vrijeme za sebe i svoj mir i tako to 😀 ostalo, jedino da ne galami 😀 i sve bi super bilo 😀
Mescini da je tesko naci neku koja ne galami 😀
Zena kada galami manje je zena …
eh zato je ovako kako je… svima nama… nit ko koga trpi nit ko koga stedi pri galami 😀
Zena koja ne galami je idealna zena 🙂
Slazem se, a Bogami i muskarac koji ne galami je idealan muskarac. Zapravo upravo pisem nesto na temu nasilja, sto se mene tice i galama je nasilje. Ne podnosim galamu.
aaaaajjjj 😀 smijem se kao budala na ovo sto rekoh “MANTRAČKI” koji izraz…
Galama— Kavga sto rekla noja nena 🙂
jeste nasilje, psihicko i dusevno…, i to teze od fizickog… jer ima posljedice koje se teze lijece..
U pravu je nena 🙂
Lijep post, par puta ga pročitah od jučer. I sviđa mi se taj tvoj svijet, i moj je tu negdje. Do prije par godina sam mislila da to nije okej i pokušavala se uklopiti negdje, jer mi je djelovalo da bi to moralo tako… i onda shvatiš da baš i ne mora i da je sasvim u redu osjećati se potpuno različito i otuđeno, sve dok je to ono u čemu se osjećaš svojim.
eh, Treba imati paralelni svijet.. kao u goledalu da bih se napravila potpuna slika sopstvenog svijeta..
Valjda zato ti se i sviđa post 🙂
klasicni introvert 🙂 da nadjes zenu morat ces vise vremena da provodis po bibliotekama, jer tamo borave te sto ne galame 🙂 i ne bune se ni za sto. daj joj knjigu i imas svo vrijeme svijeta za sebe. a izmedju pokojeg pasusa srest ce vam se svjetovi…
vjeruj da mi je to neka brigica 🙂 kako je naci 😀 a slabo imam pristup bibliotekama 😀