Tamo gdje se spoje pustinja i more, rađa se život.
Kroz sav svoj zivot nekako sam tezio da steknem neku vjestinu neobicnu samo za sebe. Valjda jer sam se divio svima koji su imali neke vjestine, bez obzira koje. Mene je privlacilo uvijek nesto sto nikoga drugog, takoreci ne zanima. Tako npr me je uvijek zanimala manipulacija tudjim mozgom. Valjda me je to zanimalo zato sto sam tezio da svojim mzgom mogu da manipulisem kako Nastavi Čitati→
Nekad mi dodje da pisem post, i onda promislim, u cemu je smisao ako ne zelim da ulazim u konverzacije o onome sto bih pisao. Razlog je sto ljudi su skloni da traze poentu i da rezonuju, sto nije zamjerka, ali osuda ili stavljanje recenog u kontekste koji, slucajno ili ne, ne treba da su povezani sa recenim. bar ne na nacin na koji ce Nastavi Čitati→
Po nekad se osjećam tako hladnim i praznim, toliko da svaka misao koju izvučem iz sebe je hladna i razbijena kao staklo. A nije mi duša staklena da puca od studeni ili prevelike toplote. Ali ipak nekada je tako osjećam. Razbijenu i prosutu po tlu. Ne trudim se približiti da bih sebe vidio u tome. Gledam te dijelove odozgo, ne savijajući koljena i kičmu. Valjda Nastavi Čitati→