Otvorim ovo za pisanje i kontam o cemu cu… I skontam da je najbolje da napisem ono o cemu necu da pisem… Tj da nabrojim…
Necu da pisem sta mislim i predvidjam i zakljucujem o:
– politickim kretanjima
– necu da pisem o geopolitickim pitanjima
– necu da pisem o ekonomskim kretanjima i privatizacijama
– necu da pisem o obrazovanosti
– necu da pisem o tudjim frustracijama zbog tudjih uvjerenja
– necu da pisem o svojim i tudjim frustracijama medjuljutskim odnosima
– necu da pisem o frustracijama koje dolaze pomenom braka
– necu da pisem o iskompleksiranoscu polupismenih i poluinteligentnih prema obrazovanm i samosvjesnim
– necu da pisem o uzitcima i luksuzu koji se smatra potrebama
– necu da pisem o tome kako je tamo negdje
Zasto? Ne osjecam se sigurnim. Na svu ssrecu, neko ko ima dodir sa visim istancama drustva, me je gurnuo da cutim, da bi i mene i sebe zastitio. I stiti me onoliko koliko je meni potrebno. I to sve indirektno.
Zsto me stite i cuvaju i drze na oku?
Ja hocu samo da pisem, mozda, o tome kako bih otisao u Sibir, ili Na Novi Zeland da cuvam ovce. Hocu da pisem, za sebe, ono sta zakljucim iz zivljenja sa prirodom i najdubljim crninama duse i psihe u odnosu na druga bica.