ZA jedan dan ( upgraded ili updated post)

Iznenadni put uvijek dobro dodje. Priznajem da rijetko razmisljam da se zaputim negdje ako sam u mogucnosti. Prosto spakujem se u put pod noge. tako i jucer.Nisam se puno mislio da li da krenem ili ne ali onome ko je bio povod toga sam rekao da razmislja, pa i javio kasnije. Ono kao ja bi da me se nagovara 😀 kao da je tesko ribu u vodu.

Umjesto busom krenem sa bratom. On je imao plan kako da provede dan. Ali nije mu se dalo. Pa je morao malo biti sam, dok ja ne odem na susret koji u jednom trenu je visio o koncu 😀

Sretan sam kada imam takve dane. poceli su susretom sa Moonchild. Kafa kod nje. Zbog napetosti u meni koju su ona i moj brat primjetili 😀 pocelo je peglanje i šegačenje na moj racun, s primjesama ozbiljnog propovijedanja. Zar ima ista crnje kada morate da mjerite po cinjenicama koje nisu npr uobicajenje ili koje su u ovom slucaju cinjenice koje u stvari su meni prihvatljive iz razloga koje da bih opravdao trebalo bi mi par sati, da objasnim taj dio sebe koji je u stvari najintimniji dio mene koji nikom sem meni i “onom nekom mom” poznat, tj onome ko je slicno komplikovan kao ja. i morao sam prekinuti njihove besjede meni. Nije mi se prekidalo. Jer bih htio da im se kao objasnim. A ogranicen sam s vremenom jer vec je Anel bio blizu vremena koje je uklopio za kafu pa da ide svojim poslom i obavezama koje ga obuzele.

Sat kahvenisanja, slicno se zavrsio kao i sa Moonchild. Tj na prekinuti poceti razgovor, iako tema je bila bas ona o kojoj ssmo imali sta reci.

Krene s bismilom i salavatima prema mjestu susreta. Razgledam okolo. Puno lica. Nigdje onog koje trazim. U meni neki grc i trema. Znate ono kada iscecujete ono mnogo zeljeno pred kojim je samo sigurno da cete blokirati i nista drugo. Pozivam, nema odgovora. Abdestim, klanjam… zauzmem poziciju i razgledam.. Nje nigdje. Na pozive dalje ne odgovara. Kakav samo nevaljal’ osjecaj proradi u stomaku.. Znate ono kada svaka zamisao pomisao nadju zamjenu i sve niti u vaga se u cvor svezu..Sacekam pola sata i mislim o neugodi koja me zadesila. I sam se sebi smijem.
pozovem brata. vec u sebi otpisem sve. Po malo razovacan, izbrisem u glavi sve sto sam spremio za susret. Kad dolazi poruka.Kratka i jasna. 😀 Bez puno objasnjavanja. Skoro bahato i povrsno pojasnjenje za kasnjenje. U meni se slomi taj betonski blok kao sto je se slomio njen tel pa nije javila na vrijeme. Progutam dobar komad ljutnje odgovorim i sacekam. U cekanju i pozovem. Cujem glas, progutam i ono malo ljutnje sto je ostalo. objasni mi da je blizu i stize. A ja se raspricam Zao mi da prekinem poziv 😀 omilio mi se glas s druge strane za par desetina sekundi kad ona veli da ne trosim 😀 meni baterija odmah na umu 😀 rekoh ajd 😀

Sacekam malo… Prosetam 15 minuta 😀 ona tamo ceka.. Posmatram je malo dok ona mene ne primjeti kroz resetke na kamenom zidu. Ja se mislim u sebi “lipo li je kad te neko ceka, a pa ona mene pustia da cekam 3 sata duze od dogovorenog”. Ajd rekoh nek joj bude halal, samo zbog tih par minuta ili manje ili vise 😀 koliko sam ja pustio nju da ceka. Nije srazmjerno vrijeme cekanja moje i njeno. Al pokrijem se usima i pozovem je posmatrajuci je i dalje. Ona ba kao i ja nesigurno djeluje 😀 kao da ju je trznulo kada je vidjela da je zovem.

Pridjemo i podjemo da negdje se smjestimo 😀 meni kroz glavu prolazi ” Legal, samo nemoj reci ono gdje cemo sada” ( Bog da me sacuva tih rijeci iz mojih usta) nadjemo mjesto sjedemo i…. razvezemo pricu.. Cokoladu obecanu nije donijela.. zbog toga se morala iskupiti time da ne stavi suncanice na oci. Sto je pokusala izbjegavajuci moj pogled u oci dok razgovaramo.

I tako.. kako je dan krenuo da se svi susreti tog dana zavrsavaju tako sto se stave tri tacke na njih, tako je i taj susret. samo sto ostale razgovore zalim sto su prekinuti tako a ovaj zadnji ne znam jesam li sretniji zbog njega ili treba da zalim sto je prekinut. Ipak gledanje u njeno lice, oci i usne ( 😀 ) to vrijeme vrijedilo je toliko da i da rijec nismo progovorili samo otvorenih dusa da smo sjedili jedno naspram drugog.

……………………………..to be kauti ali to cu u sebi ispisati………..

Eh onda. Posljednji planirani susret je bio sa Moonchild i njenim ocem i muzom. Prije nisam upoznao njenog oca. Sem preko skajpa. Imao sam zelju upoznati ga kao i on mene. Ja njega sam zelio upoznati najvise iz razloga sto sam shvatio koliko voli selo i kraj iz kog sam ja, ali nije imao prilike do prije neko vrijeme da se zaputi tamo, medjutim ja nisam bio tu, a ovo je bila odlicna prilika da se sretnemo. I sretnemo se zasjedemo.. I vjerujte da me je iznenadilo kako s knedlom u grlu govori o tome kako voli taj kraj. Primjeti se u covjeku koliko zelje ima da srece te neke ljude i rodjake i tog kraja. Medjutim, nema bas prilike za to iz mnogo razloga. I ponovo mi je ispricao pricu koju je Moonchild pisala o mom djedu i kako je postao hodza.

Rastanke ne volim da opisujem. Tako da nisam ni opisao detaljnije ni jedan od taj dan.

Krenemo doma ja i brat. Ja sam sretan i euforican. prezadovoljan. El hamdulillah. Kad sve saberem dan ispunjen. Makar u meni.

Mjereciu sebi kako me Allah nagradio dorbim ljudima da ih srecem i da me cine sretnim. Malo je falilo da se drekne kako volim sarajevo 😀 zbog svih tih ljudi. Ali nisam 😀 brat i onako misli da sam pukao, jos da i dernjam se u autu 😀 onda bi to bilo definitivno 😀 zakljuceno 😀 s potpisom i pecatom 😀

PS Iako sam imao strasnu zelju sresti jos jednu osobu, koja je trebala da bude s onom koja je povod razgovora zbog kasnjenja Povoda je odustala. To jeste meni islo u prilog, u cetiri oka da pricamo, ali mi je to uskratilo jednu bas bas bas cast susreta s jednom takvom osobom, kao osobom i onoga sto ona u sebi nosi.
PPS jutros sam se probudio sa onim tinejdzerskim osjecajem zaljubljenosti u stomaku. Pomjesan sa zeljom za nekim i blagom gladju iako mi ne pada nista da um da bih mogao pojesti 😀 Moram priznati da sam se pravo prepao 😀
El hamdulilah..

i halalite za duzinu posta 😀

PPPS jedan susret sam izostavio zbog komplikovanosti neta 😀 samo da se zna 😀 da drugar ne zahatori