Sloboda
Kada jednom me puste,
Tijelo u prah da pretvorim,
Ova kugla od svjetlosti,
u grudima;
Zarobljena čeličnim rukama,
Biti će napokon slobodna.
U moj sudnji čas;
tu ispred vas,
Kad se užari grijeh;
Na vašem licu će zatrnut smijeh.
Na jedan tren,
zadrhtat će sve;
Uz drhtavi glas,
Kada mi uz ime;
Rahmet izuste.
Od Mudrosti,
Ljudi veliki zulum naprave.
Nemaju kraj,
Priče o malim divovima,
i velikim patuljcima,
zato su van smisla,
Sve te priče.
Božiji Znakovi,
Nemaju grešku,
Ali čovjekov um je
priča zla i tuge.
Meni se licno svidja. Pokazuje mi jedan vid ogorcenosti na ljude koji i od savrsenstva mogu napraviti nesto nepotpuno ili pak odbojno.
Da stavis zadnju strofu kao prvu, a prvu kao zadnju pa posaljes ponovo na konkurs zapazili bi te.
Probaj 😀
Ljudi obicno kad ne razumiju nesto onda to i ne zapaze. Ono sto je tebi pocetak, njima je kraj. I obnuto.
ma nije nesto posebno mi ni stalo… ali ni ne shvatam relavantnim konkurse jer su uglavnom unaprijed odredjeni i unprijed se smisli ko ili kakvi treba da se izaberu…meni nije ni stalo iako imam dobrih pjesama, cak i boljih od vecine koji salju na konkurse… mislim da nakon 5 godina od kako napisem, (kao ovu) onda i sam i bez onog “zato sto je moja” mogu da procjenim realno koliko vrijedi i da li je kvalitetna… ali et, kazu ne moze se šukav i rogat bosti, a ja nemam ni namjeru da se bodem, nisam stoka 😀