Pjesma koju sam slao na konkurs Musa Ć.Ć. pa posto nije zapažena, ovjde je objavljujem

Sloboda

Kada jednom me puste,
Tijelo u prah da pretvorim,
Ova kugla od svjetlosti,
u grudima;
Zarobljena čeličnim rukama,
Biti će napokon slobodna.
U moj sudnji čas;
tu ispred vas,
Kad se užari grijeh;
Na vašem licu će zatrnut smijeh.
Na jedan tren,
zadrhtat će sve;
Uz drhtavi glas,
Kada mi uz ime;
Rahmet izuste.

Od Mudrosti,
Ljudi veliki zulum naprave.
Nemaju kraj,
Priče o malim divovima,
i velikim patuljcima,
zato su van smisla,
Sve te priče.
Božiji Znakovi,
Nemaju grešku,
Ali čovjekov um je
priča zla i tuge.

2 Replies to “Pjesma koju sam slao na konkurs Musa Ć.Ć. pa posto nije zapažena, ovjde je objavljujem”

  1. Meni se licno svidja. Pokazuje mi jedan vid ogorcenosti na ljude koji i od savrsenstva mogu napraviti nesto nepotpuno ili pak odbojno.
    Da stavis zadnju strofu kao prvu, a prvu kao zadnju pa posaljes ponovo na konkurs zapazili bi te.
    Probaj 😀

    Ljudi obicno kad ne razumiju nesto onda to i ne zapaze. Ono sto je tebi pocetak, njima je kraj. I obnuto.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*