Autorove arhive: Legal

O Legal

Odazivam se na Ishak Kuljančić. I iako sebi počesto nađem neko novo ime koje bih da nosim, ipak Ishak mi najbolje pristaje. S truge strane imam najvise nadimaka od svih ljudi koje poznajem i koje ne poznajem a čuo sam za njih. Tako sam kada sam za sebe čuo počeo da sakupljam nadimke, pa čak iako su neki atributivni, ne odbacijem ni jedan. Sklapam tvrđavu od njih. Sam sebe nazivam Legal. To je prijevod moga imena, i ustvari je moje drugo ja, koje me upoznaje sa mnom samim, i moj učitelj uz koga zrijem. Sve što pišem je Legalovo obraćanje meni ili nekome. Ljepše mi zvuči tako nego da kažem da sam sebi govorim. Pišem dok zrijem. Prve promisli o nečemu bilježim, jer to za mene ima čar, tek samo po nekada se osvćem na nešto što sam već izustio. Riječi prvi put rečene imaju magiju i predanost govorniku, ja volim da mi se predaju ili mi služe. Rođen sam 23. Novembra 1987 godine u Vlasenici. Nadomak Vlasenice živim, van dometa svijeta, iz jedinog razloga: što van mene, ili van čovjeka nije išta moj interes. Bar sada. Ne žalim se na svijet, samo sa ove distance ja svijet mogu da vidim i osjećam onako kako bih želio da jeste. Ili možda je stvarno onakav kako ga vidim, a među ljudima manje ga osjetim. Kad svijet sazrije u meni tada ću mu se dati. Do tada će da me čuvaju Dijački damrovi, u svojim hartijama i kamenu.

U ime sina ( priča protiv mržnje ) – Ishak K. Legal

Objavljeno od — Komentarišite

Vlasenica, gradić u Istočnoj Bosni, jedna je od stanica na putu koji je spajao Podrinje sa Centralnom Bosnom i glavnim gradom. Smještena ispod Javor planine, njoj su se granali putevi pa je bila stajalište putnika. Nešto ne baš lahko shvatljivo su osobine mještana, naspram puteva koji vode kroz Vlasenicu, i putnika koji prolaze, bilo bi za očekivati da ljudi su ljubazni i ugodni domaćini. Nepovjerenje, Nastavi Čitati→

taki sam ti ja

Objavljeno od — 1 komentar ↓

Đe’ste voxovci.. Evo da i mene malo izbaci kompjuter… “Prolazi zivot, k’o đavo da ga tjera..” sto bi rekao Šobić. Tako i kod mene. Vrijeme leti ne mogu sam sebe da stignem a kamo li da ga pratim. Prije mi bilo zao kada neko nema vremena da ljudeknemo, sada ja nemam vremena sa ljudima da popricam. A nije Bogami da se hvalim; za blizu 3 Nastavi Čitati→

Ostao sam im prijatelj, makar duboko u sebi !!!

Objavljeno od — 2 komentara ↓

Šetnja od tišine do samoće i nazad uvijek počne negdje u mraku kada zakucaju premišljanja o onome što je moglo biti i zašto nije i što je bilo i zašto jeste. Tada otpočnem razgovore sa prijateljima o doživljajima, blamažama jednih i drugih, o nerješenim računima, o zaboravljenim zamjerkama i onome što smo trebali jedni drugima zamjeriti. U tim razgovorima obično, i samo u njima, izgovorimo Nastavi Čitati→