Tamo gdje se spoje pustinja i more, rađa se život.
Nikada mi nije bilo ugodno pričati o ljubavi. O mom pogledu na ljubav. A mnogo sam rekao. Obicno u dijalozima u kojima sam ja jedan od dva sagovornika. Pa sam i prelamao nekako preko riječi mnogo od od onoga malo sto bih imao reći. Sada prvi puta kažem da da bih volio da je neko te moje riječi čuo kao nekoga ko voli „u širinu“ Nastavi Čitati→
Odgovornosti. Opravdanja. Posljedice. Ne bi li bilo lakše život sačiniti od razloga, onih za ubuduće. One prošle, neuspjele tamo ostaviti. Možda samim pisanjem ovoga djeluje kao da sebe opravdavam, sebi i onima koji me krive za nešto u mom životu, ali ja samo želim reći kako bih lakše živio. Samo pretpostavka. Pretpostavka da je lakše osjetiti život, i nikako teznja za potpuno prepuštanje njemu. Mrzim Nastavi Čitati→
Volio bih da mogu da govorim više. Volio bih da zvučim smislenije. Ponekad mi se čini, pomislim sve češće ili samo tako jako pamtim da nemam vremensku orjentaciju, da uzalud je sve sto govorim, kada progovorim. Nisam ni sam siguran da li je to moja istina, pa kako onda da mislim da će neko drugi, ono sto izustim prihvatiti kao istinu, ili makar djelimično sa Nastavi Čitati→