Tuđe u meni (prilog 3)

Naučio sam govoriti na mnogo načina. Sa strašću, sa čežnjom, moljikavo i strogo do toliko da ne možete ništa zaključiti o meni. Previše se dajemo time što ulazimo u tuđi karakter, a često je karakter sakriven duboko iza riječi. Ustvari, potrebno je u tim riječima tražiti ono što dira i grebe ili miluje nešto u našem karakteru. Time otvaramo mjesto u sebi za druge. Bilo Nastavi Čitati→

Tuđe u meni (prilog 2)

Nema nista tužnjikavo u mojim pričama. To je čežnja moja, ali u vašim očima ona jeobojena vašim sažaljenjem. Zato vam i govorim sve na ovaj način. U meni tuge nema, a vi mene žalite, a istina je da ja izvlačim vaše tuge da ih vidite. Možda zlobno od mene kvariti vam sliku vas. A vi samo kada bi tiše me slušali, i osjetili mirnoću u Nastavi Čitati→

Dnevnik __________ momka

slusam sada balasevica nekako mi sada njegove pjesme imaju ukus cokolade i to u raspolozenju kada stvarno insanu izistinski cezne za bajkom eh takva me sjeta neka uzela sada sjecanje na osjecaj kako sam nekada dozivljavao njegove pjesme al pjesmu Nevena preskacem zbog realnog bola u prsima     Negdje sam jednom liku jedne price pripisao sudbinu likova iz prica i pjesama koje je volio. Nastavi Čitati→