Tamo gdje se spoje pustinja i more, rađa se život.
Kroz sav svoj zivot nekako sam tezio da steknem neku vjestinu neobicnu samo za sebe. Valjda jer sam se divio svima koji su imali neke vjestine, bez obzira koje. Mene je privlacilo uvijek nesto sto nikoga drugog, takoreci ne zanima. Tako npr me je uvijek zanimala manipulacija tudjim mozgom. Valjda me je to zanimalo zato sto sam tezio da svojim mzgom mogu da manipulisem kako Nastavi Čitati→
Nikada ni manje ni vise nisam trazio od onoga sto je prijeko potrebno. Naspram toga sam pratio svoj put. Najcesca mjera po kojoj sam mjerio bila oni oko mene. Po cesto ne osjecajuci da pripadam njima, tako isto sam osjecao da ne pripadam ni drugima ni trecima. Cine me sretnim oni koji me nazovu svojim i pruzaju mi ruke. Po nekada mislim kako sam u Nastavi Čitati→
Ko ne zna slusati tisinu … On ne zna cuti u pjesmi glas nekoga koga zeli tom pjesmom. A lahko je pozeljeti cuti neciji glas kako sapatom i s drhtajem ali sigurno otpjeva „Moj golube“. Nije vazno sto nikoga nemas koga bi cekao, ali slusajuci tisinu u sebi znas da taj neko je tu negdje i da trazi u tim istim pjesmama i istim tim Nastavi Čitati→