Tamo gdje se spoje pustinja i more, rađa se život.
Po nekad se osjećam tako hladnim i praznim, toliko da svaka misao koju izvučem iz sebe je hladna i razbijena kao staklo. A nije mi duša staklena da puca od studeni ili prevelike toplote. Ali ipak nekada je tako osjećam. Razbijenu i prosutu po tlu. Ne trudim se približiti da bih sebe vidio u tome. Gledam te dijelove odozgo, ne savijajući koljena i kičmu. Valjda Nastavi Čitati→
Nekada se osjećam kao da sam prava cjepidlaka kada je u pitanju nešto da govorim, kada to neko od mene traži. Pravo mi je teško da se nakanim da govorim. Kada govorim malo ko ima reakciju (povratnu) na ono što kažem. Ne znam je li ja u onome što kažem i napišem kažem i mišljenje koje oni možda imaju..ili im je naporno i dosadno kako Nastavi Čitati→
Nakako danas me teško bilo šta da kažem. Nešto mi fali a nešto i govori da ne govorim. Ovaj ritam i melodija mi gode.. I tekst iako suprotan od nonog kako se osjećam prija kao da sluti nešto lijepo. A možda sam samo nenaspavan.. ili… ili ilii….