Baklja na vrh pješčanog brijega

Tako malo i tako iznenada sve plane. Pretvori se u treperenje svijetlosti i toplote. Kad od toga strahuješ, osjećaš da ti je duša kao žica na gitari. Ali jedina ostala. I to s najnižim tonom. I u strahu da ne pukne, takoreći i ne smiješ da je dirneš. A poželiš pjesmu. Volio bi da znam svirati pa da opjevam strepnje. Kako samo strepim od pogleda Nastavi Čitati→