Tamo gdje se spoje pustinja i more, rađa se život.
Ponekad iz sjećanja izvičem po neki obris žene. Po neko ime. Tek da bih ispleo neku misao, za koju će neko pomisliti da je uspomena. Pa naspram toga iz ništa ispletem niiti koje bih da osjetim kao stvarne. Da bih sebe osjetio stvarnim naspam onoga kako me drugi vide. I odbranu onoga muskog u sebi. Imaginacija postaje stvarna, kada je ljudi prihvate kao dio tebe. Nastavi Čitati→
moRes mislit.. pustim pjesmu jer se nje sjetio i vidi ti to kad sam otvorio da na koment odg ispod linka pjesme.. nema ba i ova tehnika uznapredovala i prepoznaje sve
Počesto sam sebi nametnem neke „konverzacije iz očaajaa“. Svojih ili tuđih. To su konverzacije iz trena nepažnje, i nepotrebne su objema stranama. Očajnički pokušaj da se isplete odnos koji bi nam obome upotpunio i vrijeme i nas. Međutim. Nemaju veze sa vještinom izražavanja uspjesi i neuspjesi i tim pokušajima. Uspješnost je u tome da li iz nas poteče želja ili ne, ona što će napraviti Nastavi Čitati→