Neprirodan osjećaj (Tuđe u meni prilog 13)

Što duže sam sam, to sam dublje u mašti i promišljanju o njenom stvarnom biću i želji da željenu bliskost ostvarim. Prešlo mi je u naviku odavno da za one koje poželim za bliske da smišljam karaktere i njihovo držanje, iako je to samo pretpostavka, iz sve želje toliko povjerujem u to se saživljavam s tom osobom. Ženom. Nije to moje stalno stanje, tek je stanje slabosti prema nekome ko mi se s vremena na vrijeme ukaže.

Nekada se uzdržavam da je ne obaspem svim svojim misliima o njoj, tačno onako kako ona je suzdržana u razgovoru o svemu, ali ipak progovorim nešto od toga. Možda iz svoje želje da je navedem da mi se približi, i da ona pokaže bilo čim da u njom ima želje za mnom.

Zbunjuje me moje čekanje njenog odlaganja da u sebi probudi cigansku krv i osjećaj slobode. ponekad dođe na ivicu da zausti i riječima napravi uvod, ili da otvori vrate i napravi korak, a nju zbunjuje moje čekanje kojim joj odajem i govorim svoje misli o njoj i želju.

MOžda ona, kao i svako, želi da je se ubijedi i pokaže vise od onoga žto bi ona htjela u meni da ima. Možda iz njene nesigurnosti u vjerovanje u sopstvenu mogućnosti slobode, ili sopstvene vjere u ono što pred njome stoji.
Ali, da li je sloboda ako uzdržanost od nesigurnosti. Ili je nedostatak hrabrosti pustiti se onome što slutimo, a ne vidimo nastavak priče.
Dođe taj period, kada se plasimo nezavršenih priča, ili nemamo snage da se borimo da ih završavamo, a ne možemo da iz sebe odstranimu želju za tom pričom.

3 Replies to “Neprirodan osjećaj (Tuđe u meni prilog 13)”

  1. Ja ću napraviti osvrt glede tvojih zadnjih postova, a dotiču se slične ili te jedne te iste teme.
    Pomalo imam to neko osmo čulo pa nazirem i ono među redovima.
    Danas je svijet (mislim na ljude općenito) postao jako čudan.

    Svi se ili boje ili se precjenjuju, mali je broj onih koji se podcijene.
    Možda će ispasti dugo i kao da kritikujem ženski rod, ali ja svoj nijet znam, a zna ga i Gospodar koji me obdario razumom i ovim jezikom, koji je nekad brži od pameti, ako uzmemo u obzir da pameti imam.

    Malo ko danas želi da rizikuje u bilo čemu, svi se uljuljkaju u neku lažnu prividnu stabilnost nečega, šta god to bilo.

    Žene su više nego ikad sklone tome da ih se ganja, moli, udavra im se, žele da se izgrade na obrazovnom, poslovnom planu pa da im se ukaže neko “dostojan” njih.
    Iskreno da izvineš na izrazu, čisto preseravanje.
    Ima se jedna život, i da, možda se ja često zaletim u vjetrenjače, i možda prečesto padnem s ruba litice, al’ da izvineš, istrenirala sam dizanje ili dočekivanje na noge, ko životinjka kakva.
    Idem dalje.

    Onaj ko vjeruje u Allahovo određenje i da sve što se dešava biva s Njegovom voljom i određenjem, čini širk ako si umišlja da on sam može si isplanirati narednih mjesec, godinu ili više vremena.

    Danas smo živi i zdravi, samim tim imamo potrebu da radimo i privređujemo, da ako nemamo osnivamo porodice, da ako imamo tu porodicu branimo, volimo i čuvamo, proširujemo, da ne prođe dan uzalud a da nisi nikakvo dobro drugom učinio.

    Čemu igre mačke i miša.

    Ako već naslutiš u nekoj ženskoj osobi da bi se igrala, ti bježi od nje.
    Jer iz tvojih pričanja ja sam, a starija sam od tebe dosta godina, pa ti majčinski mogu reći, shvatila da želiš ozbiljno da osnuješ porodicu s nekom djevojkom, da ne pucaš u nebesa, nego kao i svaki radin insan danas želiš mir i ljubav.

    Kloni se onih što ne znaju bil da prostiš piškile il bi šta drugo.

    ne troši vrijeme.

    Možda ti se nekad i čini da je neko jako sličan tebi, ispostavi se da nije.

    I jedan savjet gratis.

    Sa ženskog stajališta.

    Žene su takve čim ih neko ganja umisle si da su važnije nego jesu.
    Ruku na srce i muškarci su takvi, is čega proizilazi da je to u ljudskoj prirodi.

    Stoga ti sinko sredinom i ignoriši one koji ne mare za tvoju pažnju i vrijeme.

    Eto, oduži ja, al’ moja djeca bi ti potvrdila a i čoek mi u mene, da ja kad se navijem ne znam lako prestati.

    Svako dobro ti želim.
    Okreni se Onome u čijoj je ruci tvoja duša.

    I kad se najmanje budeš nadao, obradovaće te onim čemu najviše težiš.

    Esselamu alejkum 🙂

  2. Tekst komentara možeš zadržati, ako će uvijek biti moj nik ispod komentara, ja stojim iza onog što kažem, ili napišem.
    Osoba sam koja ne umotava, uvijek govorim po osjećaju, možda se osjećanja promijenu ali to opet ne zavisi od moje slobodne volje, jer srcem se ne može upravljati.
    Tako da ti ja ne volim umotavanje. Mislim da je sve mnogo lakše kad se jasno i glasno kaže.
    Vakat je došao da mnogi žele čitati misli, pa ih naravno kako ne umiju. čitaju po vlastitom nahođenju i težnjama. Imam dva braka iza sebe i mogu ti reći da iako su oba počela iz ljubavi, jedino ovaj treći koji je počeo iz dogovora i iz čistog razuma, gdje je sve rečeno šta je trebalo i šta niej trebalo, zasad onakav kakav brak i treba biti.
    Nema iluzija, nadanja, snova, tako je kako je, jasno ko dan i noć, i mnogo je lakše.
    Eto ja sam bila “budala” pa sam donosila odluke koje sam donosila, i hvala Onome Koji sve uređuje što je svako iskušenje dao da bih ja danas znala voljeti i srcem u dušom, ali ne zanemarivati sebe i svrhu postojanja, a to je robovanje Allahu.

    Ljudi su prolazni, i glupo je vezati se za njih.

    Porodicu imati je najljepše iskustvo koje nam je Allah dao, ali samo dok je održavaju svi čistom tj. zdravom.
    Čim neko počne da prlja, ode u helać.
    Ali to sam već pisala kod sebe na blogu pa da ne duljim.
    Najviše me ljute oni koji se poase kad imaju (bilo šta od dunjalučkih bogatstava) a jadikuju nad sobom kad toga nemaju.

    Čovjek treba uvijek da bude svoj, jer ništa nije sigurno. Sjeti se one dvojice iz sure Kehf, može Allah dati da se sve u jednoj minuti preokrene.
    Oko sebe treba imati ljude koji su tu bez obzira na imanje ili nemanje.

    Dosta i mene ha 🙂

    Amin we iijake 🙂

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*