O Legal

Odazivam se na Ishak Kuljančić. I iako sebi počesto nađem neko novo ime koje bih da nosim, ipak Ishak mi najbolje pristaje. S truge strane imam najvise nadimaka od svih ljudi koje poznajem i koje ne poznajem a čuo sam za njih. Tako sam kada sam za sebe čuo počeo da sakupljam nadimke, pa čak iako su neki atributivni, ne odbacijem ni jedan. Sklapam tvrđavu od njih. Sam sebe nazivam Legal. To je prijevod moga imena, i ustvari je moje drugo ja, koje me upoznaje sa mnom samim, i moj učitelj uz koga zrijem. Sve što pišem je Legalovo obraćanje meni ili nekome. Ljepše mi zvuči tako nego da kažem da sam sebi govorim. Pišem dok zrijem. Prve promisli o nečemu bilježim, jer to za mene ima čar, tek samo po nekada se osvćem na nešto što sam već izustio. Riječi prvi put rečene imaju magiju i predanost govorniku, ja volim da mi se predaju ili mi služe. Rođen sam 23. Novembra 1987 godine u Vlasenici. Nadomak Vlasenice živim, van dometa svijeta, iz jedinog razloga: što van mene, ili van čovjeka nije išta moj interes. Bar sada. Ne žalim se na svijet, samo sa ove distance ja svijet mogu da vidim i osjećam onako kako bih želio da jeste. Ili možda je stvarno onakav kako ga vidim, a među ljudima manje ga osjetim. Kad svijet sazrije u meni tada ću mu se dati. Do tada će da me čuvaju Dijački damrovi, u svojim hartijama i kamenu.

Jadno

Sve manje i manje samilosti u ljudima se postize forsiranjem crne hronike i svega sto utice na covjeka u emotivnom smislu… I onda cemo da se pretvorimo u tako hladnokrvne da ce na ulici psi jesti covjeka a mi necemo ni da se obazremo a kamo li sta vise. Citam ovaj Krajiskinjin post o hizmetu i dvije mi  zene na umu. JEdna je moja prija, Nastavi Čitati→

O ljubavi

Vidim neko proljetno ludilo zavladalo svi samo o sexu i ljubavi pricaju. I to postade u dva dana glavna tema.. I svi pricaju o ljubavi… sto nije pogrdno, koliko je pogrdno, ako je tacno sto se zakljuci iz toga, sto ljubav pokusavaju da definisu s jednom recenicom. Prva stvar je problem sa svojim nacinom i postupanjem i odrazom sebe u ljubavi. Prvi stepenik, ako se Nastavi Čitati→

eh..

Ponekada je tako tesko progovoriti. Znam taj osjecaj tako dobro da sva cuda svijeda nisu dovoljna da promjene taj rascep uma. toliko dobro se sazivimo da je svaki govor kao sam sebi da govorimo.. Zamislim se pored nje, naspram onakvog kakav sam. I sve sto bih da tada kazem je previse daledo da bi se reklo.. Previse daleko i duboko u meni da bih dokucio.. Nastavi Čitati→