O Legal

Odazivam se na Ishak Kuljančić. I iako sebi počesto nađem neko novo ime koje bih da nosim, ipak Ishak mi najbolje pristaje. S truge strane imam najvise nadimaka od svih ljudi koje poznajem i koje ne poznajem a čuo sam za njih. Tako sam kada sam za sebe čuo počeo da sakupljam nadimke, pa čak iako su neki atributivni, ne odbacijem ni jedan. Sklapam tvrđavu od njih. Sam sebe nazivam Legal. To je prijevod moga imena, i ustvari je moje drugo ja, koje me upoznaje sa mnom samim, i moj učitelj uz koga zrijem. Sve što pišem je Legalovo obraćanje meni ili nekome. Ljepše mi zvuči tako nego da kažem da sam sebi govorim. Pišem dok zrijem. Prve promisli o nečemu bilježim, jer to za mene ima čar, tek samo po nekada se osvćem na nešto što sam već izustio. Riječi prvi put rečene imaju magiju i predanost govorniku, ja volim da mi se predaju ili mi služe. Rođen sam 23. Novembra 1987 godine u Vlasenici. Nadomak Vlasenice živim, van dometa svijeta, iz jedinog razloga: što van mene, ili van čovjeka nije išta moj interes. Bar sada. Ne žalim se na svijet, samo sa ove distance ja svijet mogu da vidim i osjećam onako kako bih želio da jeste. Ili možda je stvarno onakav kako ga vidim, a među ljudima manje ga osjetim. Kad svijet sazrije u meni tada ću mu se dati. Do tada će da me čuvaju Dijački damrovi, u svojim hartijama i kamenu.

kako, kako

Na koji nacin da selektujemo informacije i one koje saljemo i one koje primamo? Cijelo veče o tome mislim i po malo mi se muti u glavi. Od samog izbora nacina da sebi objasnim do konkretnih primjera. Koliko god pokusavali da stvari razgranicimo, vecinom se one same povezu sa drugim stvarima, koje za sobom vuku lanac svojih razloga, koji nas pocnu zbunjivati. Pomislim da stvarno Nastavi Čitati→

dugo nisam pisao pa evo

Nekada baš tesko sastavim dvije rečenice smislene ili makar smislenim redoslijedom.Čini mi se što je potrebnije da govorim ili pišem to mi je teže da se izrazim i nađem o čemu da govorim a kamo li da govorim. Nije da mi fali misli, nego koliko mi je mrsko toliko mi se čini i nepotrebno. S vremena na vrijeme mi se to dešava. Prije nekoliko sedmica Nastavi Čitati→

Pjesma koju sam slao na konkurs Musa Ć.Ć. pa posto nije zapažena, ovjde je objavljujem

Sloboda Kada jednom me puste, Tijelo u prah da pretvorim, Ova kugla od svjetlosti, u grudima; Zarobljena čeličnim rukama, Biti će napokon slobodna. U moj sudnji čas; tu ispred vas, Kad se užari grijeh; Na vašem licu će zatrnut smijeh. Na jedan tren, zadrhtat će sve; Uz drhtavi glas, Kada mi uz ime; Rahmet izuste. Od Mudrosti, Ljudi veliki zulum naprave. Nemaju kraj, Priče o Nastavi Čitati→