O Legal

Odazivam se na Ishak Kuljančić. I iako sebi počesto nađem neko novo ime koje bih da nosim, ipak Ishak mi najbolje pristaje. S truge strane imam najvise nadimaka od svih ljudi koje poznajem i koje ne poznajem a čuo sam za njih. Tako sam kada sam za sebe čuo počeo da sakupljam nadimke, pa čak iako su neki atributivni, ne odbacijem ni jedan. Sklapam tvrđavu od njih. Sam sebe nazivam Legal. To je prijevod moga imena, i ustvari je moje drugo ja, koje me upoznaje sa mnom samim, i moj učitelj uz koga zrijem. Sve što pišem je Legalovo obraćanje meni ili nekome. Ljepše mi zvuči tako nego da kažem da sam sebi govorim. Pišem dok zrijem. Prve promisli o nečemu bilježim, jer to za mene ima čar, tek samo po nekada se osvćem na nešto što sam već izustio. Riječi prvi put rečene imaju magiju i predanost govorniku, ja volim da mi se predaju ili mi služe. Rođen sam 23. Novembra 1987 godine u Vlasenici. Nadomak Vlasenice živim, van dometa svijeta, iz jedinog razloga: što van mene, ili van čovjeka nije išta moj interes. Bar sada. Ne žalim se na svijet, samo sa ove distance ja svijet mogu da vidim i osjećam onako kako bih želio da jeste. Ili možda je stvarno onakav kako ga vidim, a među ljudima manje ga osjetim. Kad svijet sazrije u meni tada ću mu se dati. Do tada će da me čuvaju Dijački damrovi, u svojim hartijama i kamenu.

ćeranje s očajem ( tuđe u meni prilog 14)

Za idealnu ljubav da se probudi kod žene, muskarcu je potrebno riječitost i očaj, i bestidnost. Bestidnost ne želim ni riječima da dodirnem. U najmanju ruku, ne dozvoljavam niko meni da je pripisuje, čak ni da sam izustio. Pretjerujem. Ali makar saam sa sobom imam pravo ograditi se šta će neko od mene čuti. Nekada pomislim da bi mi više pomoglo od očaja da se Nastavi Čitati→

Malo pogubljen da bi bio realističan

Volio bih da sam jači. Ili bih volio da je stvarnost malo drugačija. Volio bih sa svijetom da se saživim, da me prihvati tek toliko da iz njega uzmem ono što bih sagradilo stvarnost pod čijim krovom bih da se ugnijezdim. Udobno za toliko da je topliji zagrljaj i svježiji smijeh bića s kojima bih da se saživim. Izgubio sam negdje kompas pa mislim da Nastavi Čitati→

Teza o komplikovano prostim stvarima

Mjerim često koliko sam uspio u životu i šta sam od sebe napravio. Ne znam koliko drugi se osvrcu na to. Valjda je to kod svih isto. Makar s vremena na vrijeme. Meni je cijeli zivot i shvatanje života svedeno na par teza. Prva teza da je cijeli život komplikovano prost. I ja to kada tako sagledavam, uvidim, naspram toga, da ljudi  sve u životu Nastavi Čitati→